Ulika od jedne mažine

“Čekam te pod Maranom”, napisao je Lorenzo na papiriću i dao ga sestri da ga tajno preda Nini u Fažanu. Vodnjancima se sviđaju Fažanke, gledaju ih iz svojih maslinika iznad Fažane, prilaze ima na fažanskim plažama. Tajne sastanke ugovaraju na pola puta od Fažane do Vodnjana.

Jer baš tamo pod Maranom maslina je zvana Mažina. Jedina je koja ime ime i koja daje toliko ploda da sama puni mažinu, mjeru za mlin. Ona je ogromna, razgranata, bujne krošnje i izbrazdane kore. Tu je od početka vremena. Najveća grana nadvila se nad cestu, a u sigurnosti njenog hlada sastaju se Fažanke i Vodnjanci. Mažina je nijemi svjedok njihovih tajnih ljubavi.

Nova vremena ne mare za romantiku. Granu su s vremenom otpilili iz straha da ne padne na kolonu predsjednika Tita kad dolazi na Brione. Od Mažine je ostala samo polovica krošnje, ali je i dalje najveća. I još mudro šuti o tajnama zaljubljenih Fažanki i Vodnjanaca.

Ulika od jedne mazine